Izmedju mene i tebe tama....

Svi mi imamo neku svoju tisinu koju sebicno cuvamo samo za sebe.
Tisina koja nas slama, al iz straha sutimo i nikome nepricamo o njoj.
Ne usudjujemo se da je prekinemo, jer neznamo sta ce nakon nje da nam se desi.
Laznu masku sa osmijehom stavimo na svoje lice, u nasa cetiri zida se sakrijemo. I samo iz coska posmatramo.

Evo da podjelim jednu lijepu poeziju za Oktobar sto sam nasla i sto mi se svidjelo. Nadam se da ce te i vi uzivati
____________________________________________________________________

Ruke mekše od kadife i neobično bijele

uzimale su zvijezdu iz blata

i nosile je visoko

u sazviježđe želja svojih

Bio je oktobar

kada i mravi ljetinu dijele

na dlanu zrno žita, kao od zlata

i zraka sunca za oko

što lice osmijehom boji

Bio je oktobar

kao obrazi rumeno lišće

šušti na usnama ushićenja

u džepu milion želja zarobljeno čami

I svaka osmijeh na obrazima išće

kao ormar uspomena, pune su nestrpljenja

malo je hladno, ali još zrikavci pjevaju u tami

Na prstima je mjesečev prah

i kriška neba u oku zastala

u tankim venama osjećaji marširaju

Bio je oktobar

Noć je mirisala na kadifu, naizgled gubila dah

vraćajući se ljubila dan, da bi se rastala

na klupi nezaborava pogledi se još diraju…